Izložba „Prostoria 10“ u Meštrovićevom paviljonu

Izložba će prikazati raznolikost dinamičnog razvoja Prostorije kao dizajn-brenda namještaja sa snažnom proizvođačkom kulturom. „Prostoria 10“ će za javnost biti otvorena od 25. rujna do 8. listopada 2021. godine.  

„Ususret našoj 10. obljetnici svijet je usporio na način koji nitko nije mogao zamisliti. Pandemija koronavirusa ugrozila je ljudsko zdravlje i globalnu ekonomiju te nas prisilila na povlačenje u domove. Tako smo i mi postupili. Na neki smo se način “začahurili” u svojoj tvornici, jer ona je naš dom. Kao i svi drugi, mi smo također o svemu temeljito promislili te smo se ogoljeli do srži. Ova će izložba predstaviti od čega smo sazdani i kroz njezin ćete postav imati priliku doživjeti sam brend mnogo dublje.   

Na izložbi ćemo prilikom po prvi puta predstaviti fotografski projekt Revisting Architecture, realiziran u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Zagreba i javnim insitucijama obuhvaćenim projektom.

Naime, malo gdje u svijetu postoji tako čvrsto ukorijenjena tradicija modernističke arhitekture kao što je to slučaj u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske. Radi se o nasljeđu koje je temelj i inspiracija jeziku dizajna naših proizvoda. Zato smo pokrenuli ovo fotografsko istraživanje koje ilustrira kako se odabrani produkti formalno ili teksturalno referiraju na ambijente u kojima su fotografirani, nekad naglašavajući svoje podrijetlo, a drugi puta svoju suvremenost.“ – naglasio je Tomislav Knezović, vlasnik Prostorije.

Fotografije predstavljaju Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski (1958.-1973)., jednu od zagrebačkih urbanih ikona koju su projektirali arhitekti Marijan Haberle, Minka Jurković i Tanja Zdvořak. Njeno geometrijski elementarno, potpuno ostakljeno tijelo djeluje kao klasična minimalistička gesta. No, riječ je o tipološkoj inovaciji čiji se smisao raspoznaje tek noću, kada se upale svjetla prije izvedbe i kada se iza staklene fasade raspoznaju posjetitelji kako se kreću i druže po čitavoj zgradi. Njezina je arhitektura svedena na esencijalno: stupovi i vidljivi elementi konstrukcije su od nežbukanog betona, pregrade u interijeru su od industrijskog stakla, a tek u detaljima pojavljuje se drvo. Izostaju zasebni umjetnički artefakti, no raskošni stakleni lusteri su poput lebdećih sistemskih skulpture i oni stvaraju kontrapunkt asketizmu arhitekture. Sama dvorana je poput drvene kutije koja odiše toplinom, s lagano distorziranom geometrijom koja doprinosi i formalnom bogatstvu i akustici. Raskoš i prestiž zgrade proizlaze iz krajnje discipline „čistog prostora“ koji slavi događaje koje zgrada udomljuje.